Početna / Hercegovina / Administrativno uređenje Hercegovine od 1945. do 1952. godine

Administrativno uređenje Hercegovine od 1945. do 1952. godine

Piše: Adnan Velagić

Na krajnjem jugu, zahvatajući šire područje jugoistočnog i jugozapadnog dijela Bosne i Hercegovine, nalazi se oblast Hercegovina1. Njen povoljan geografski položaj upućuje na komplementarnu povezanost primorja sa kontinentalnim trupom. Ovaj momenat je, tokom historije uvijek bio prisutan, ali je, u zavisnosti od političkih prilika manje ili više dolazio do izražaja. Prevoj Ivan-sedla (967 m) i Makljena (1.123 m), te južnih obronaka Bjelašnice, Visočice, Treskavice, Zelengore i Volujka na sjeveru i uskog primorskog dijela u zoni Neum-Klek (oko 25 km), na jugu, povezuje najznačajnija hercegovačka rijeka Neretva. Sa istočne strane Hercegovinu od Nikšićkog polja i Komarničko-pivske udoline, koji se nalaze u Crnoj Gori, odvaja planinski sistem Orijena, Oputnih rudina, i zapadni pojas Volujka i Golije. Na zapadnoj i sjeverozapadnoj strani Hercegovine izdižu se planinski vijenci Zavelima, Čvrsnice, Vran-planine, Ljubuše, Raduše i Kamešnice. Površina ove regije je 11.419. km2, što u odnosu na površinu Bosne i Hercegovine iznosi 22,3 %. Geotektonski i geomorfološki sklop ovog prostora znatno se razlikuje od onog u Bosni. Iako za strukturu hercegovačkog prostora možemo reći da je u osnovi monoreljefnog karaktera u kojem preovladava tip kraškog tla, ipak se ovdje izdvajaju dvije cjeline:

Donja ili niska Hercegovina (do 500 m) submediteranskog karaktera, koja obuhvata prostor oko donjeg toka rijeke Neretve i njenih pritoka Trebižata, Bregave i Bune.
Gornja ili visoka Hercegovina (iznad 500 m) planinskog karaktera, koja pripada središnjem dijelu planinskog prostora Bosne i Hercegovine.
Uzimajući u obzir prirodno-geografske karakteristike Hercegovine utvrđivane su, kroz historiju, i njene administrativne granice. Tako je u periodu osmanske vladavine najveći dio Hercegovine ulazio u sastav Hercegovačkog sandžaka. Preko njega je vodio i vrlo važan trgovački put iz oblasti Jeleča prema Dubrovniku i obrnuto2. Godine 1833. Hercegovački sandžak je bio izdvojen u poseban ejalet pod upravom Ali-paše Rizvanbegovića, da bi ga 1951. godine Omer-paša Latas ponovo vratio u sastav Bosanskog ejaleta3. Tokom austro-ugarske vladavine zadržano je teritorijalno uređenje Bosne i Hercegovine iz osmanskog perioda. Cijeli prostor Hercegovine tada je pripadao Mostarskoj oblasti4. U razdoblju Kraljevine SHS postojao je Mostarski okrug, koji je donošenjem Zakona o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja (1929.) ukinut, a Hercegovina ušla u sastav Primorske banovine. U njenom sastavu je bila sve do sporazuma Cvetković-Maček (1939.), kada je njenih 13 kotara zajedno sa Savskom i Primorskom banovinom sačinilo Banovinu Hrvatsku5.

Nakon Drugog svjetskog rata 1945. godine i nastanka Federativne Narodne Republike Jugoslavije, sudbina Bosne i Hercegovine (pa prema tome i Hercegovine) rješavana je u okvirima ove državne zajednice.

Prvi put je njena administrativno teritorijalna podjela, u okvirima ove države, izvršena 16. augusta 1945. godine, kada je Predsjedništvo Narodne skupštine Bosne i Hercegovine, u Sarajevu, donijelo Zakon o teritorijalnoj podjeli Federalne Bosne i Hercegovine na okruge, srezove i područja mjesnih narodnih odbora. Prema ovom Zakonu Bosna i Hercegovina je bila podjeljena na 7 okruga (Sarajevski, Hercegovački, Travnički, Banjalučki, Bihaćki, Dobojski i Tuzlanski), 77 srezova i 1.280 područja mjesnih narodnih odbora6.

Hercegovački okrug je imao 12 srezova: Bilećki, Gatački, Trebinjski, Stolački, Konjički, Mostarski, Čapljinski, Posuški, Nevesinjski, Ljubuški, Ljubinjski i Širokobriješki.

Sljedeće godine donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj podjeli Federalne Bosne i Hercegovine na okruge, srezove i područje mjesnih narodnih odbora, prema kojem je osnovan još jedan srez unutar Hercegovačkog okruga. Prema tom Zakonu, u članu 3. u stavu četvrtom pod nazivom ”Hercegovački okrug na srezove”, dodaje se tačka 13. koja glasi ”Ostrožački srez sa sjedištem u Ostrošcu”7.

Izmjena granica između srezova izvršena je 1948. godine, kada je donesena Odluka o ispravkama granica srezova.

Novim Zakonom o administrativno-teritorijalnoj podjeli, iz 1949. godine, Narodna Republika Bosna i Hercegovina je podjeljena na četiri oblasti: Sarajevska, Mostarska, Banjalučka i Tuzlanska. Mostarska oblast obuhvatala je 13 srezova: Bilećki, Čapljinski, Duvanjski, Gatački, Konjički, Livanjski, Ljubuški, Mostarski, Nevesinjski, Prozorski, Stolački, Širokobriješki i Trebinjski; te dva grada: Mostar i Trebinje, izdvojena u posebne administrativno-teritorijalne jedinice8.

Godine 1950. Prezidijum Narodne Republike Bosne i Hercegovine je proglasio novi Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli Bosne i Hercegovine9. U članu 1. ovog Zakona stoji: ”Teritorija Narodne Republike Bosne i Hercegovine dijeli se na administrativno-teritorijalne jedinice: oblasti, srezove, gradove, reone, gradska naselja i područja mjesnih narodnih odbora”10. Promjene koje su izvršene u odnosu na predhodni Zakon bile su neznatne. Tako je stanje u pogledu oblasti ostalo isto. Što se tiče srezova promjene su izvršene u Mostarskoj oblasti gdje je uveden Posuški srez i u sarajevskoj oblasti gdje je bio ukinut Fojnički, a uveden Kiseljački srez. Takođe, u Mostarskoj oblasti je, pored Mostara i Trebinja, kao novo gradsko područje uvedeno Livno.

Srezovi sa mjesnim narodnim odborima, u Mostarskoj oblasti, bili su:

Bilećki srez, sa mjesnim narodnim odborima: Bileća, Divin, Krstače, Meka Gruda, Plana, Podosje, Vranjska i Zarječje;
Čapljinski srez: a) Čapljina (grad u sastavu sreza); b) područja mjesnih narodnih odbora: Brštanica, Domanovići, Dračevo, Gabela, Gornje Hutovo, Hutovo, Klepci, Međugorje, Neum, Počitelj, Šurmanci i Trebižat;
Duvanjski srez, sa mjesnim narodnim odborima: Donji Brišnik, Duvno, Eminovo Selo, Grabovica, Jošenica, Kazaginac, Kongora, Letka, Mandino Selo, Mesihovina, Prisoje, Raško Polje, Vinica i Zaljut;
Gatački srez, sa mjesnim narodnim odborima: Avtovac, Borač, Fojnica, Gacko, Kula, Nadinići, Stepen i Vrba;
Konjički srez: a) Konjic (grad u sastavu sreza) b) područja mjesnih narodnih odbora: Bijela, Borci, Bradina, Donja Rama, Donje Selo, Džanići, Džepi, Glavatičevo, Gorani, Jablanica, Kruščica, Lisičići, Orahovica, Ostrožac, Seonica i Spiljani;
Livanjski srez, sa mjesnim narodnim odborima: Dobro, Guber, Gubin, Lištani, Lusnići, Orguz, Podhum, Priluka, Radanovci, Šujica, Vidoši i Zabrišće;
Ljubuški srez, sa mjesnim narodnim odborima: Bijača, Cerno, Crveni Grm, Drinovci, Grab, Grljevići, Klobuk, Ljubuški, Radišići, Ružići, Studenac, Teskera, Tiholjina, Veljaci i Vitina;
Mostarski srez, sa mjesnim narodnim odborima: Blagaj, Blatnica, Buna, Čerin, Čitluk, Donja Drežnica, Donje Zijemlje, Goranica, Kruševo, Ljuti Dolac, Polog, Potoci, Raška Gora, Svinarina, Tepčići, Vionica i Žitomislići;
Nevesinjski srez, sa mjesnim narodnim odborima: Bijenja, Biograd, Grabovica, Gornji Drežanj, Kifino Selo, Luka, Lukavac, Miljevac, Nevesinje, Odžak, Pridvorci, Rabina, Rilja i Zovi Do;
Posuški srez, sa mjesnim narodnim odborima: Broćanac, Grude, Posušje, Podklečani, Rastovača, Sovići, Sutina, Vir i Zavelim;
Prozorski srez, sa mjesnim narodnim odborima: Doljani, Gruići, Gračanica, Prozor, Rumboci, Šćit i Uzdol;
Stolački srez, sa mjesnim narodnim odborima: Stolac, Bančići, Berkovići, Borojevići, Burmazi, Crnići, Hodovo, Ljubinje, Poplat i Vlahovići;
Širokobriješki srez, sa mjesnim narodnim odborima: Donji Crnač, Donji Mamići, Jare, Knežpolje, Kočerin, Mokro, Rasno i Široki Brijeg;
Trebinjski srez, sa mjesnim narodnim odborima: Bihovo, Duži, Gornje Vrbno, Grab, Hum, Lastva, Ljubomir, Parojska Njiva, Poljice, Ravno, Strujići, Veličani, Zagora i Zavala.
Prema ovom Zakonu Mostarska oblast je u svom sastavu imala i tri grada – Mostar, Livno i Trebinje – koji su činili posebne administrativno-teritorijalne jedinice, kao područja gradskih narodnih odbora izvan sastava sreza.

Godine 1952. Narodna skupština Bosne i Hercegovine je donijela i proglasila novi Zakon o podjeli teritorije NR Bosne i Hercegovine11. Njime su ukinute dotadašnje oblasti, a uvedena upravno-teritorijalna podjela na: 66 srezova, 5 gradova i 418 općina, od kojih su 53 gradske općine. Ovom podjelom na prostoru Hercegovine su se nalazili slijedeći srezovi: Bilećki (Bileća – gradska općina, Divin, Plana, Sitnica); Čapljinski (Čapljina – gradska općina, Čapljina – sela, Domanovići, Hutovo, Međugorje, Neum, Višići); Duvanjski (Brišnik, Duvno, Kazaginac, Oplećani, Prisoje, Raško Polje); Gatački (Avtovac, Fojnica, Borač, Gacko); Konjički (Konjic – gradska općina, Donje Selo, Glavatičevo, Jablanica, Orahovica, Ostrožac, Podhum); Lištički (Dužice, Knežpolje, Kočerin, Lištica); Livanjski (Livno – gradska općina, Čelebić, Guber, Podhum, Priluka, Rujani, Šujica, Vidoši); Ljubuški (Ljubuški – gradska općina, Drinovci, Ružići, Studenci, Tihaljina, Vašarovići, Vitina); Mostarski (Blagaj, Čerin, Čitluk, Drežnica, Kruševo, Mostar sela, Podveležje, Potoci i Žitomislići); Nevesinjski (Nevesinje – gradska općina, Kifino Selo, Odžak, Pridvorci, Zovi Do); Posuški (Grude, Posušje, Rakitno, Sovići, Vir); Prozorski (Gračac, Prozor, Šćit, Uzdol); Stolački (Stolac – gradska općina, Berkovići, Burmazi, Crnići, Hodovo, Ljubinje); Trebinjski (Trebinje – gradska općina, Dživar, Hum, Lastva, Ljubomir, Popovo Polje, Zubci). Prema istom Zakonu gradovi su bili: Sarajevo, Banjaluka, Mostar, Tuzla i Zenica.

____________________

1 Ime potiče od njemačke titule hercog (vojvoda, knez), koju je od 1448. godine nosio bosanski feudalac Stjepan Vukčić Kosača. Opširnije vidi – u: Sima Ćirković, Istorija srednjovjekovne bosanske države, Beograd 1964.
2 Opširnije vidi – u: Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk – Postanak i upravna podjela, Sarajevo 1982.
3 Opširnije vidi – u: Ahmed S. Aličić, Uređenje bosanskog ejaleta od 1789-1878, Sarajevo 1983.; Galib Šljivo, Bosna i Hercegovina 1849 -1853, Banjaluka 1990.
4 Opširnije vidi – u: Mustafa Imamović, Pravni i unutrašnjopolitički razvitak Bosne i Hercegovine 1978-1914, Sarajevo 1997.
5 Opširnije vidi – u: Ružica Guzina, Državopravni razvitak Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije (1918-1941), Beograd 1978.
6 Službeni list Federalne Bosne i Hercegovine, Broj 11, Godina I, od 18. augusta 1945.
7 Službeni list Narodne republike Bosne i Hercegovine (dalje: Sl. list NR BiH), Broj 10, Godina II, srijeda 6. mart 1946, 165.
8 Sl. list NR BiH, Broj 16, Godina V od 21. aprila 1949, 141.
9 Sl. list NR BiH, Broj 10, Godina VI, od 9. marta 1950, 77.
10 Isto.
11 Sl. list NR BiH, Broj 11, Godina VIII, od 5. maja 1952, 69.

 

Most, broj 191 (102 – nova serija)

Godina XXX oktobar/listopad 2005.

Priče iz Hercegovine

Facebook Comments
0Shares

O nama Redakcija