Početna / Dijaspora / Ćamil Avdića: Vizionar neshvaćen od svojih sunarodnjaka

Ćamil Avdića: Vizionar neshvaćen od svojih sunarodnjaka

Ćamil  Avdić (1914 – 2014)

Kamil Y. Avdić rođen je 10. jula 1914. godine u Plani (Bileća), oko tri mjeseca nakon što je Džemaludin Čaušević ustoličen za reisu-l-ulemu (26. mart, 1914) Bosne i Hercegovine. Diplome je stekao na tri obrazovne institucije, s tri kontinenta. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1939. godine, zatim je diplomirao na El-Azharu u Kairu i magistrirao u Čikagu na bibliotekarstvu.

Područje njegovog interesa i specijalizacije bio je Islam u svim njegovim aspektima. Bošnjak po rođenju i poliglot, predavao je arapski i francuski na College de feunnes Filles Francais u Kairu, a služio se još, pored engleskog, turskim i njemačkim. U SAD je radio kao bibliograf u Biblioteci Johna Crerara u Chicagu, zatim, kao asistent-profesor bibliotekarstva na Northeastern Illinois State univerzitetu. Istovremeno je vršio dužnost imama i direktora Islamskog kulturnog centra u Chicagu.

Po napuštanju zemlje radi studija u Egiptu, Bosnu i Hercegovinu je posjetio još samo jedanput, kada je, na poziv rahmetli dr. Ahmeda Smajlovića, prisustvovao otvaranju Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, 1977. godine. Tom prilikom mu je kretanje po Bosni od tadašnjih vlasti bilo ograničeno i od jugoslovenske službe sigurnosti strogo praćeno.

Objavljivao na tri jezika

Kamil Y. Avdić se počeo baviti pisanjem i držanjem predavanja još u svojim studentskim danima. Od tada, sve do smrti, objavio je veliki broj radova o savremenim problemima muslimanskog svijeta u raznim edicijama, časopisima i magazinima. Na bosanskom je svoje radove objavio u Novom Beharu, Hidaji, Glasniku IVZ i Hrvatskom glasu. Knjigu “Bosna u historijskoj perspektivi”, koja je izišla 1973. godine u Beču od donacija Bošnjaka Čikaga, kritika je ocijenila kao originalan, revolucionaran i vrijedan doprinos pojašnjenju nekih vitalnih problema s kojima su se suočavali muslimani Bosne i Hercegovine.

Radove na engleskom jeziku je objavio u Lahoreu u “The Islamic Literature”, a u Toledu (Ohio) je objavio “The Outline of Islam”, vrlo sistematičan program za rad vjerskih vikend-škola, vjerovatno, prvi takve vrste u Americi. U Čikagu je u “News Letter of Islamic Cultural Center” i u “Path of Righteousness” objavio većinu članaka, komentara, prikaza i osvrta. Najvrednije djelo koje je ostavio iza sebe je bez sumnje. “Survey of Islamic Doctrine” (Chicago, 1979., 205 str.), vrijedna knjiga, koju je posvetio Gazi Husrev-begu, a čiji izlazak iz štampe, nažalost nije dočekao – djelo koje zaslužuje da bude prevedeno na bosanski jezik.

Tekst posvete donosimo u prijevodu: “U spomen velikog Gazi Husrev-bega, osnivača prvog islamskog koledža u Sarajevu. Bosna, Jugoslavija, koji i sada, poslije četiri i po stoljeća, stoji kao svjetionik islamskog svjetla i angažirana institucija promoviranja islamske kulture u Evropi i svijetu. Autor će uvijek osjećati dug prema ovom plemenitom čovjeku, koji je svojim nebrojenim zadužbinama, hajratima i vakufima osigurao trajnost Islama u Evropi. Autor je svršenik Gazi Husrev-begovog koledža i znanje što ga je na njemu stekao odredilo mu je intelektualnu orijentaciju.”

Svoje radove na arapskom objavio je u “Magallat-at-shubbanil Muslimin”, u “AI-Thaqafa”, u “Al-Masry”, u “Al-Rabita Al-Islamiyya” i u “Fest Shrift” (koristili smo autorovu transkripciju).

Bio je član profesionalnih organizacija, kao što su: “Američko udruženje univerzitetskih profesora”, “Američko orijentalno društvo”, “Asocijacija Bliskoistočnih studija Sjeveme Amerike” i mnogih drugih.

Naš prvi imam u američkoj dijaspori

Kamil Y. Avdić je u Sjedinjene američke države došao na poziv bosansko-američke organizacije “Džemijjetu-l-hajrije – Muslimansko, uzajamno potpomagajuće društvo” (osnovano 1906. godine) iz Čikaga u statusu njenog vjerskog lidera. Po dolasku u Čikago, u februaru 1954. godine, sve je svoje umijeće, znanje i energiju usredsredio na organiziranje Zajednice i podizanje prve džamije. Zahvaljujući svojoj iskrenosti, erudiciji i neposrednosti, u džemat je uspio privući i dobar broj, za kasniji razvoj Islamske zajednice u Americi, značajnih muslimanskih intelektualaca nebošnjačkog etničkog porijekla.

Bio je, također, inspirator i motorna snaga uspostavljanja prelijepog “Islamskog kulturnog centra” u sjevernom predgrađu Čikaga 1976. godine, njegov prvi imam i direktor. Već 8. septembra, 1974. godine polaže kamen-temeljac na zemljištu, koje se vodilo na adresi 1810 North Pfingsten Road u Northbrooku. Samo oni koji su pamtili riječi kojima se je tom prigodom obratio prisutnim, nisu mogli kriti optimizam. Evo šta je tada, između ostalog, rekao:

“This center will help its users to communicate with the Supreme Being, with the Transcendental, Infinite Power of the Universe, whatever His name may be in different languages and to seek salvation through faith in Him, coupled with good deeds and decent behavior, discipline and moral conduct. It will be a living library of knowledge, both Islamic and universal, which hopefully will help its patrons to become better men, better Americans and more useful members of the human family. The ultimate goal is to elevate ourselves to a higher degree of culture, more in harmony with the realities of the present day world, which is becoming, more and more, one big family.”

(Ovaj centar će svojim korisnicima poslužiti da komuniciraju sa Vrhovnim Bićem, sa Transcendentalnom i Neizmjernom Snagom Univerzuma, bez obzira kako se Njegovo ime pojavljivalo u različitim jezicima, da potraže spasenje u Njega putem vjere, kojoj će biti pridružena dobra djela i pristojno ponašanje, disciplina i moralno vladanje. Bit će to živa biblioteka znanja, i Islamskog i univerzalnog, što će, nadati se je, pomoći njegovim korisnicima da budu bolji ljudi, bolji Amerikanci i korisniji članovi ljudske zajednice. Krajnji cilj je da sebe podignemo na viši stupanj kulture i sklada sa realnostima današnjeg svijeta, koji sve više i više postaje jedna velika ljudska porodica).

Od skromnih početaka, koji su uključivali rad vikend-škole sa 6 odjeljenja, biblioteke, društvene prostorije i kuhinje, Centar danas uključuje i džamijski prostor za 600 vjernika, moderni amfiteatar i muzej tako da, danas, ova ne više tako dinamična zajednica vjernika s prostora Balkana, zajedno sa muslimanima iz drugih dijelova svijeta, svoje vjerske, društvene i kulturne potrebe zadovoljava u Islamskom kulturnom centru, približno onako kako je to, prije više od 40 godina, osmislio imam i vizionar Kamil-ef. Avdić.

Svoju misiju je, zatim, usredsredio i na formiranje prvog “Savjeta imama” u ovom zapadnom dijelu svijeta. Bio je glavni član osnivačkog tijela “The Council of Imams in North America”, krajem šezdesetih godina. Obnašao je dužnost urednika službene publikacije Savjeta “Path of Righhteousness”, koja je poslužila džamijama i islamskim centrima širom SAD i Kanade da međusobno komuniciraju.

Bio neshvaćen od svojih sunarodnjaka

Njegovi pogledi, u odnosu na islam i ulogu muslimana u američkoj kulturi, u to su vrijeme bili krajnje napredni i izazovni. Njegova je vizija bila da se Muslimanska zajednica inkorporira u Zapadni svijet i taj je sentiment dijelio sa članovima svoje zajednice. Bio je prvi islamski lider koji je javno isticao nužnost otvaranja dijaloga sa kršćanima i jevrejima.

Većinu života je proveo kao samac, a u brak sa Aidom Kulenović, kćerkom Džafer-bega Kulenovića, koji je kratko trajao, ušao je, tek u poznim godinama. Djece nije imao, pa je svoju ostavštinu poklonio rodbini (2 trećine) i Islamskoj zajednici u Sarajevu (1 trećina).

Imam Kamil-ef. Avdić se iznenada preselio na Bolji svijet 2. decembra, 1979. godine u Čikagu, skrhan tugom i uplakan, zbog nerazumijevanja njegovih džematlija i druge domovine (SAD) za Iransku revoluciju. Ukopan je 4. decembra, a dženazu je imamio njegov prijatelj i kolega dr. Ahmad Zaki Hammad, kasnije direktor “Qur’anic Institute”, prevodilac Kur’ana na moderni engleski jezik, koji danas živi i radi u Egiptu.

Tek nakon smrti prepoznat kao velikan

U povodu smrti imama Kamil-ef. Avdića, jedan drugi njegov prijatelj, rahmetli prof. Thomas B. Irving, još jedan prevodilac Kur’ani-Kerima na engleski, između ostalog je zapisao:

“Our old pioneers have been gradually disappearing, those magnificent grandfathers who arrived in this country as young men at the turn of the century. Because of them, Islam is now bearing fruit in North America, and is here to stay. Now, still another leader has passed on, Shaykh Kamil Avdich of Chicago.”

(Naši stari pioniri postepeno nestaju, oni divni djedovi što su u ovu zemlju došli kao mladići, na početku ovoga stoljeća. Zahvaljujući njima, islam sada ubire plodove u Sjevernoj Americi i tu je da ostane. Danas je još jedan lider preselio, Šejh Kamil Avdić iz Čikaga).

Imam Kamil-ef Avdić je stalno naglašavao važnost mjesta islama i muslimana u američkom društvu, s tim da se u cijelosti sačuva muslimanski identitet. On je bio čovjek koji se izvrsno snalazio u Zapadnom svijetu, čovjek visokih principa i oštrog intelekta. Uvijek je nastojao da uspostavi konstruktivnu atmosferu među ljudima. Iako je bio glas bosanskih muslimana Čikaga, bio je uporan da osigura da se svaki pojedini član, bez obzira na etničko porijeklo, smatra prije svega bratom muslimanom.

Iz dnevnika jednog njegovog džematlije i prijatelja, dugogodišnjeg aktiviste Centra Muharema Zulfića, u poglavlju “Moje lično poznavanje sa Kamil-ef. Avdićem”. između ostalog stoji:

“Bio je inteligentan i pristojan, ponosan na bošnjaštvo, bosanski jezik i kulturu, iskren u govoru, ozbiljan, razgovoran, gostoljubiv i gord. Imao je lijep glas i lijepo je učio Kur’an. Volio je nauku i knjigu, sport i gimnastiku, trčanje i plivanje. Trudio se je da bira društvo sebi dostojno i da iz diskusija izlazi neporažen. Volio je politiku i o njoj rado raspravljao. Svoj glas je uvijek dizao u odbranu islama i ljudskih prava bez obzira na vjersku pripadnost. Nije volio da se kritikuje i ogovara. Umio je lijepo pjevati i svirao je frulu.”

Na pitanje zašto su bošnjački pisci i prosvjetitelji osporavani i gurani u zaborav ili potpunu anonimnost, najbolje je odgovorio prof. Hilmo Neimarlija u predgovoru drugog dopunjenog izdanja vrijednog bibliografskog djela hfz. Mahmud-ef. Traljića “Istaknuti Bošnjaci”:

“Velikosrpska agresija na Bosnu i bošnjački narod, kojom se na najbrutalniji način pokušalo oduzeti Bošnjacima domovinu i budućnost, razotkrila je i prave razmjere jedne perfidnije velikosrpske agresije, kojom se u ranijim vremenima oduzimalo Bošnjacima identitet i vlastitu prošlost. U okolnostima teških stradanja i herojske borbe Bošnjaka za opstanak i slobodu, čitave generacije pripadnika naših naroda postale su svjesne ograničenosti svojih znanja o vlastitoj prošlosti i tradiciji i ličnostima koje tu prošlost i tradiciju reprezentativno predstavljaju. Mnogi Bošnjaci tek su sada otkrili ko su bili Kulin ban, kralj Tvrtko, Gazi Husrev-beg, Mula Mustafa Bašeskija, Safvet-beg Bašagić i drugi svijetli likovi bošnjačke povijesti i kulture.”

U te druge svijetle likove bošnjačke povijesti i kulture svakako se svrstava i prosvjetitelj, naučnik, vizionar i imam Kamil-ef. Avdić. Autor ovog priloga je kao znak zahvalnosti, materijalnom podrškom Islamskog kulturnog centra i Islamske zajednice Bošnjaka u S. Americi (IABNA), 2008. godine obavio hadž za ovog velikog imama, čiji ogroman doprinos, nikada ne bi trebao biti zaboravljen.

Rahmetullahi alejhi, rahmeten, vasiah!

Piše: Senad Agić

[1] Ovaj prilog je modificirani rad iz edicije “Život i djelo Ćamila Avdića” (Zbornik radova) objavljenoj u Sarajevu 2001. godine u izdanju El-Kalema i Gazi Husrev-begove medrese. Ediciju je uredio dr. Nedžad Grabus.

Priče iz Hercegovine

Facebook Comments
59Shares

O nama Redakcija