Početna / Hercegovina / Liskaluk kao životni eliksir: Ekskluzivitet mostarskog duha
Liskaluci

Liskaluk kao životni eliksir: Ekskluzivitet mostarskog duha

Piše: Šemsudin Zlatko Serdarević

Da li je Mostar nikao iz šale ili se je šala rodila u Mostaru – nije važno. Bitno je da su svi Mostarci veseljaci. Ove rečenice je na koricu svoje knjige ”Mostarci veseljaci – u prošlosti” odštampao priređivač liskaluka B.K. Mirković naznačujući da je to prvi tom, iako se radi o skromnom po obimu izdanju, malog formata sa samo 32 stranice. Knjigu je štampalo Š.P. ”Kultura” iz Trebinja ali bez impresuma što nam onemogućava da saznamo još neke podatke, prije svega godinu izdanja. Autor je registrovao 62 liskaluka od čega je jedan stihovani, čime je zauvijek otrgnuo od zaborava ne samo liskaluke nego i njihove kreatore među kojima su konobar Tento koga je Vuk Dragović prozvao Voštani čovjek, podrumar i vinar Blagoje Lozo, prof dr. Ante R., Gojko Božović, Grgur Kostić, Jovo Bošković, Miho Peško, terzija Tomo Trebinjac, Avdo K., Jovo Tuta, Simo Tica – vlasnik Hotela ”Vilson”, Aleksa Šantić, Mujaga Galešić zvani Isus, gradonačelnik Mujaga Komadina, knjižar izdavač Trifko Dudić, soboslikar Miho Miletić, Jozo Župančić, dr. Veljko Jelačić, Ahmet Brajlović – vlasnik čuvene Kafane ”Ruža”, novinar Abo Koen, ugledni trgovac Vukan Kuić, književnik Jovan Palavestra, Kosta Kostić – direktor banke, Ilija Pjanić, kafedžija Muharem B., Pero Rakić, Mašo Jelić, Jovo Spako – aščija, Ante Motika – slikar, dr. Risto Jeremić, prof. maternjeg jezika Vasić, Jovan Dučić i mnogo drugih za koje su navedeni samo inicijali. Čitava jedna galerija likova iz svih društvenih slojeva defiluje kroz liskaluke što znači da je u to vrijeme grad bio opsjednut takvom vrstom komunikacije i da je ona predstvaljala kohezioni faktor u multinacionalnoj sredini kakav je Mostar od svog postanka bio.

Knjigu ”Mostarska treha” plodnog pisca magistra tehničkih nauka Danila Marića izdala je 1997. godine Samostalna izdavačka Radionica iz Mostara i USA, iza koje stoji autor. Štampanje je izvršeno u Los Angelesu. Poveći je spisak njegovih knjiga: Čuvari zvijezda, Doktor lima, Ni bos ni obuven, Cüzam dagi, Yaşova, Vule Yelich (sve tri na turskom jeziku), Mostarska treha, Alipaša i Vasa Kisa. Mostarska treha predstavlja istinski podvig kada je riječ o načinu na koji je Marić spasio od zaborava mnoge likove čije su trehe obilježile jedno vrijeme u kontinuitetu trajanja ovakve, za Mostarce karakteristične, komunikacije. Marić je temeljit, ozbiljan u obradi teme, duboko svjestan značaja posla koji radi s puno žara, temperamenta i samosvjesnosti. ”Mostar je čudesan, jedini grad koji se smije. Smijalice su mu ulice i sokaci, koje naseljava osobita ljudska fela, sve sama raja, liske i trehaši. Na mostarskim ulicama svi su ljudi jednog rasta i uzrasta, razlikuju se samo po ubojitosti oružja i duha, bogatstva liskaluka i trehe”, piše u uvodniku Danilo Marić i sudeći po ovoj misli on je zacijelo suštinski ušao u problem grada, raje i uloge liskaluka u njihovom svakodnevnom životu.

Kad se počne baviti pojedincima kao što su Mujaga Komadina, Greta i Eno, Neda i Jure, Jazo, Sisak, Medan, Mustafa Badžak, Joca Šupljeglav, Ico Voljevica i drugi on nastoji da svakom liku da toplu ljudsku dimenziju, unoseći često na to platno više svježih i toplih boja nego što ih u stvarnosti ima određeni lik. Nesporno je da Marić osjeća te ljude i njihovu životnu dramatiku, više nego bilo ko drugi, da ih uzdiže na pijedestal jer su to svojim toplim srcem i prostom dušom. zaslužili. Nije li Mustafa Ico Voljevica, bez obzira na svoje obimno i veoma impresivno slikarsko djelo, više bio poznat kao kreator liskaluka i čovjek od društva i druženja. Upravo to dokazuje koliko se u gradu cijeni smisao za liskaluk kao izraz produhovljenosti, inteligencije i kreativnosti. Marić 1993. godine postavlja retoričko pitanje: hoće li grad opstati nakon posljednje ratne kataklizme. Ubijeđen je da hoće jer mu je potka neuništiva. Jesmo li uopšte svijesni vrijednosti koju posjedujemo, dara za iskričav humor i žaoke koje upućujemo kad je teško, tražeći snagu u sebi i izlaz iz najtamnijih kazamata. Naredne 1994. godine Marić se sam tješi pa piše:

– Tenkovske granate su uništile Stari most. Napravićemo još ljepši i stariji.

Ovu je sintagmu prije rata, boraveći na Čardaku kod Šele, izrekao Bata Kosović. Marić je se, u trenucima velike boli i poljuljanog samopouzdanja, sjetio kao krasan izraz liskaluka (čitaj snage). Ipak 1996. godine Marić je poljuljan pa zapisuje:

– Proplakao je posljednji grad koji je umio da se smije, bole ga vapaji duša razbacanih po svjetskim nedohodima.

Grad se devedesetih upravo pred strašnu kataklizmu spremao da otvori prvi Festival komedije ”Mostarske liske 91.”. Vjerovatno su oni gore tražili način da se narod zabavi dok oni počnu sa pirom. Ahmet Obradović, direktor Narodnog pozorišta Mostar, ujedno i idejno tvorac festivala, uoči otvaranja je izjavio:

– Noćas u krošnjama platana lebdi duh onih koji su ostavili traga u kulturnom životu našeg grada. Radili smo sa vjerom da gradu treba vratiti izgubljenu duhovnost, ozbiljnost starog i poštovanog grada Mostara.

”Mostarske liske 91.” su počele predstavom Fadila Hadžića ”Revolucija u dvorcu”, zatim su slijedile Molijerove ”Učene žene”, Kulenovićeva ”Djelidba” i druge. ”Djelidba” je korespondirala sa aktuelnim trenutkom i zbog zabrane nije izvođena nakon premijere 1947. godine. U njoj se istražuje i razobličuje mentalitet kasabe sa njenim nacionalnim i religioznim zabludama i opterećenjima. Na početku festivala u holu pozorišta otvorena je izložba karikatura autora Hasana Fazlića. Sedmodnevno trajanje .festivala u počast liskama obilježeno je kao prvorazredni kulturni događaj te godine u Mostaru.

Žiri u sastavu Borika Vanović, Džemal Raljević i Vlado Puljić odlučivao je koji će glumci dobiti Plaketu ”Mostarska liska”. Iako se niti u jednom od ponuđenih tekstova za predstave nije izvorno reflektovao liskaluk koji je u osnovi situacioni humor i teško se reprodukuje značajno je da se festival nazvao ”Mostarska liska” i da se održao do danas.

Malo je poznato da postoji dramski tekst inspirisan liskama. Čudno je da još uvijek niko nije posegnuo za njim da ga postavi na scenu. Naime izvjesni Ruco napisao je dramsku sliku ”Mostarska liska” sa licima: Liska, Ključar, sedam uhapšenika raznih starosti, dva dječaka i dva stražara. Knjiga je u izdanju autora objavljena u Mostaru 1914. godine. Na korici je naznačeno da je komisionalna naklada Međunarodne izdavačke knjižare N. Šmitran, Sarajevo. Obim djela je 16 stranica.

mosta.ba

Facebook Comments
5Shares

O nama Redakcija