Početna / Književnost / Nepremost – pjesma Alije Kebe o ratu u Mostaru
Jedna od posljednjih fotografija Alije Kebe, snimljena na književnoj večeri u Karađozbegovoj medresi u Mostaru; 30. novembra 2007. god. Foto: Faruk Vele)

Nepremost – pjesma Alije Kebe o ratu u Mostaru

Slovo urednikovo – Alija Kebo
NEPREMOST

Sve što je rizičnije, čovjek više zavoli.

Za ovo slovo, ovom zapisivaču se, taman pet-šest aktuelnih tema vrzmalo po glavi – da ih stavi na tapet, ali je odustao.

Mislio pisati o budućem prvom čovjeku Mostara pod naslovom ”Umro je gradonačelnik” (s asocijacijama na rahmetli Mujagu Komadinu!); imao skicu za uvodnik o dr. Emici Potur koja se, definitivno, vratila iz dijaspore (Kalifornija) i gradu donijela na dar svoju novu, treću po redu knjigu ”Nakon jednog desetljeća”; kanio da piše o obilježavanju (neradnog) dana davno upokojene ali još žive i žilave HZ ”Herceg-Bosne” (u zapadnom dijelu grada i zapadnoj Hercegovini) i o proslavi 25. novembra Dana državnosti Bosne i Hercegovine koja je dostojanstveno obilježena u istočnom Mostaru, ali je i to batalio; mislio slovariti o klinki Ukrajinki koja se, sa svojom rascvalom ali ubuđalom ružom u međunožju dobro naradila u Mostaru i zapadnoj Hercegovini i ispustila svoju sirotu dušu u bolnici na Bijelom Brijegu. Neka joj lahka napaćena ukrajinska zemlja! I tako redom…

Pa: otkud sada – nepremost! Eee, i mostopisac se to pita. Šta da odgovori! I pjesma se zove nepremost. I knjiga se (objavljena u izdanju NIK ”Kujundžić” u Lukavcu) zove nepremost.

Jer: i most može biti – nepremost. Kao što bol može biti neprebol. Kao što hod može biti nedohod. I neprohod.

A ovo slovo nastaje u ambijentu u kakvom je nastala i istoimena pjesma. U ponoć. Na mostarskoj mjesečini. U gradu koji se bljeskom i zvukom oglašava. Koji ima rijeku što, ljeti i zimi, pjeva svoj raskošni refren.

Kada bih od tolikih, nebrojenih pjesama odabirao, i odabrao, najdraži stih, opet ne bih dobio onu željenu pjesmu, onu pravu koja bi, makar približno mogla da odslika vrijeme u kojem se dešava nepremost.

Ovaj je nepremost, zapravo, molitva koja kaže: Ja molim za mir ovo veče, / za sutradan i dan potom / nespokojnik jedan u meni leleče – pošteđen smrti, suočen sa životom…

Vrli čitaoče, ovo Slovo koje čitaš, ipak je, poslije toliko muka, nastalo u jednom dahu, za desetak minuta – a da ni zapisivaču nije jasno: ”šta je pisac htio da kaže”:

Prosudi – sam:

Gdje bi most – sad je nepremost
Gdje bi stopa – rupa je od topa
Dvije sive kule – dva uboga brata
Spomen su od krša i sunovrata
I od bljedila bljeđe
Sve same međe

Sve se gradu zanedalo
Po smaragdu rijeke gvožđe palo
Dok se mrtvi u zemlji ljube
Živi na vjetru oštre zube
Presahla i vrla vrela
Gdje je kob uzavrela

Niko ne zna njegove muke
Ne daju da stane na krhke noge
Niti da pruži svoje ruke
Dok pišu libre brze i stroge
Gdje bi ljubav i intima
Sad ledeni glečer i zima

Gdje bi buket kuća u zagrljaju
Sad sotone ljetopis brljaju
Stotinu, tisuću milja u prečnik
Ne čuje se Hamzin i Aleksin rječnik
Koliko tuge osta
Od mosta do nepremosta
Koliko kamen više stari
Toliko više se zamostari.

 

Most, broj 181 (92 – nova serija)

Godina XXIX decembar/prosinac 2004.

most.ba

Facebook Comments
0Shares

O nama Redakcija