Početna / Hercegovina / Odabrani citati iz romana “Katarina – kraljica bosanska” Ibrahima Kajana
kraljica katarina kosača

Odabrani citati iz romana “Katarina – kraljica bosanska” Ibrahima Kajana

Hercegovačka princeza na bosanskom dvoru

Ibrahim Kajan je rođen 1944. godine u Mostaru. Objavio je petnaestak knjiga pjesama, publicističkih tekstova, knjiga za djecu, nekoliko radio-drama, a najposlije i teatarski tekst “Katarina Kosača – posljednja večera”, premijerno izveden u 2003. godini, koji mu je donio naslov najboljeg dramskog autora – nagradu “Zlatno pero” za tu godinu. Na temelju tog dramskog teksta, koji govori o dramatičnoj sudbini bosanska kraljice Katarine, supruge šekspirovski tragičnog bosanskog kralja Stjepana Tomaša – Kajan je, raskošnom imaginativnom nadogradnjom i jačim sjenčenjem likova, koji mu je prozni žanr omogućio, ispisao jednu novu, zasigurno vrijednu i, posebno za bosanski historijskui roman, uzbudljivu i sjajnu književnu stranicu, koja, posve je sigurno, neće trajati samo jednu sezonu. Gotovo je nevjerovatno da tako puno ljubavi – ljubavi za čovjeka i za domovinu – može stati u jedan kratki, lirski, čitki i pitki roman kakav je “Katarina, kraljica bosanska”.

Sedam citata iz romana o kraljici Katarini

“Šta sam ja… bez domovine? Čovjek bez domovine je mrtav čovjek. Tek sad znam šta je zavičaj. Šta znači biti pored domovine, a ne moći se u nju vratiti? Sad mi je jasna misao na progonstvo osuđivanih rimskih pisaca koji su pisali i govorili da je progonstvo iz domovine najteža kazna živu čovjeku. Jer… šta je čovjek bez domovine… i bez jezika svoje domovine? Ovo što i ja… Mrtav čovjek kojem je ostao samo taj dio svijesti kojim jedino tu istinu može izreći..”

“Kod žena vam je to tako; kad ženu ništa ne boli, onda će reći da je boli glava.”

“Što nije izgovoreno, nije ni postojalo. A što je rukom zapisano – može lahko oružjem postati protiv glave samoga zapisivača… Crnu stranu svijeta, zasigurno, ne treba dodatno crniti.”

“Mir, žuđeni mir – gorko uzdahne kraljica. Samo njega nedostaje ljudima. Ako je u srcu gorčina, čovjek se ne može ćutjeti mirnim.”

“..od krvi je interes jači.”

“Govorio sam: Bit ću tvoj vid i tvoj sluh
Ali ti postade moje sljepilo i moja gluhost
Govorio sam: Budi Kraljica moga srca!
Ali ti postade kraljica zemlje u kojoj ću zakopati svoje srce.”

“Tomašu je bila, vi to najbolje znadete, za vratom i stalna papina požurnica: ‘Riješi pitanje heretika! Izvrši obećanje koje si mi zadao!’ A moj mu je otac… odmagao u tom … štitio je bogumile, otvarao im sve svoje kapije u Hercegovini. A onda Dubrovčani! Dubrovčani, oni nemaju skrupula! Misle i djeluju po logici: ‘Sve je lipo, ali su penezi najlipši!’ U Blagaju su nam pune pismohrane njihovih molbenica, zahtjeva, prosvjeda, poniznih intervencija… a sve zbog poreza koji im je uvijek previsok! A zarada, e, ona im je uvijek premalena!”

Rekli su o romanu

U posljednjoj noći života Katarine Kosače Kotromanić na vrata njenog izbjegličkog utočišta u Rimu stiže važan gost, general inkvizicije don Francisko, šaljući joj prethodno kao dar ribe za večeru a donoseći njenu autobiografiju-testament na potpis. U razgovoru, ponekad svjesna a ponekad potpuno odlutala u razmišljanjima, Katarina otkriva svoj život kraljice nesretnog i progonjenog naroda, ali i patnju majke razdvojene od djece. Sve je u životu nesretne kraljice, osim sretnog djetinjstva u Humu, kod oca, hercega od Sv. Save, Stjepana Vukčića Kosače obilježeno političkim previranjima i interesima velikih sila oko srednjovjekovne Bosne čijom kraljicom Katarina postaje udavši se za kralja bosanskoga StjepanaTomaša Kotromanića.
Povijesni roman Ibrahima Kajana, Katarina kraljica bosanska nadahnuto je prozno djelo arhaičnog jezika i bogate simbolike koje se čita u dahu. To je priča kako o sudbini žene tako i sudbini zemlje, koje pate i danas jednako kao što su patile i u prošlosti.

„Kraljica Katarina do svoje je smrti sačuvala crte dobrote i plemenitosti. Iako slomljena tugom zbog gubitka svega što je imala, ostala je do kraja odana svojoj domovini i narodu koji je, valjda od postanka, bio izložen kako osvajačkim pohodima, tako i unutarnjim vjerskim trvenjima i međuetničkim sukobima. O svemu tome kazuje i piše Ibrahim Kajan u romanu Katarina kraljica bosanska koji je potreban ne samo zbog povijesnih, već jednako tako i iz ovovremenskih razloga. Pet stoljeća nakon progonstva kraljice Katarine, njezinu domovinu Bosnu i Hercegovinu zadesili su novi progoni i pomori. Sa različitim protagonistima, ali sa sličnim ljudskim stradanjima i razornim materijalnim posljedicama.“

Ivo Mijo Andrić, Bosanska riječ

Katarina kraljica bosanska spada u onu grupu historijskih romana u kojima historijsko dešavanje nije tek pozadina i dekor za svevremenu egzistencijalnu tjeskobu čovjeka već roman koji progovara o stvarnim likovima i događajima te ih, uz imaginativno osmišljavanje, preoblikuje u romaneskne (a svi znamo da umjetnost počinje tamo gdje prestaju povijesni fakti). Čitajući roman o kraljici Katarini, mi istovremeno čitamo i priču o Bosni – srednjovjekovnoj, ali i današnjoj.“

Dijana Hadžizukić, Diwan

Priče iz Hercegovine

Facebook Comments
0Shares

O nama Redakcija