Početna / Historija / Operacija Jesen 94: Ubacivanje vojnika u pozadinu
operacija jesen 94

Operacija Jesen 94: Ubacivanje vojnika u pozadinu

Operacija “Jesen 94” trebalo je da bude najveća ofanziva boraca 4. Korpusa Armije RBiH protiv srpske vojske u Hercegovini. U pripremanju Operacije najvažnije je bilo izvidjeti srpske položaje u dubini okupirane teritorije. Zato su u okupirani dio Podveležja gotovo svakodnevno upućivani izviđači koji su kamerama snimali srpske položaje do Nevesinja. Snimili su njihova komandna mjesta, vatrene položaje haubica, minobacača, tenkova, praga, logističke centre, centre veze, kasarne…
“Bili smo uvjereni u uspjeh Operacije”, prisjeća se jedan od glavnih izviđača 42. brdske brigade Ismet Ćatić. “Na svim četničkim položajima koje je trebalo da napadamo je vladala mirnodopska atmosfera. Vidjeli smo da među njima ima dosta starijih ljudi. Vjerovali smo da ćemo ih mi, prekaljeni ratnici, za nekoliko sati otjerati do Nevesinja. Lahko ćemo! Takvo uvjerenje je vladalo među nama uoči Operacije.”
Načelnik štaba 42. brigade Edin Obradović također je sa grupom diverzanata ušao u dubinu okupirane teritorije radi izviđanja. Gledajući ogroman prostor Podveležja koji treba napasti u Operaciji, on se zapitao: “Da ovo nije prevelik zalogaj?”
Ofanziva je detaljno isplanirana, ali je imala kobni nedostatak: od prevelikog optimizma, Komanda 4. Korpusa se nije sjetila da uradi rezervni plan u slučaju da Operacija ne uspije, pa ni kako da, u tom slučaju, izvuče i spasi borce koji će se naći u okruženju.
U čitavom dosjeu operacije “Jesen 94” ne postoji nijedan dokument, pa ni jedna rečenica u kojoj bi bila i nagoviještena mogućnost da Operacija neće uspjeti. General Ramiz Dreković ovako je to objasnio: “Da je postojala sumnja da Operacija neće uspjeti, u nju se ne bi ni išlo.” On tvrdi da je bila dužnost potčinjenih komandi, a ne komande 4. Korpusa, da razrade rezervnu varijantu.
Komanda 4. Korpusa poslala je kurirom Štabu Vrhovne komande ključne dokumente operacije Jesen na odobrenje. Na osnovu tih dokumenata i karte na kojoj je šematski prikazana Operacija, u Štabu Vrhovne komande su znali da će u neprijateljsku pozadinu biti ubačeno 990 boraca. Sad, kad znamo šta se dogodilo, postavlja se pitanje zašto u Štabu Vrhovne komande nisu bili oprezniji i predvidjeli mogućnost da se tako veliki broj boraca može naći u okruženju. Zašto su u Glavnom štabu olahko prešli preko činjenice da nije urađena rezervna varijanta?
Nakon što je dobio izvještaje da su jedinice spremne za operaciju Jesen, general Ramiz Dreković je 6. novembra 1994. godine, “u cilju obezbjeđivanja neprekidnosti funkcionisanja sistema RIK-a” u predstojećim borbenim dejstvima, naredio formiranje tri IKM-a: prvo u Blagaju, drugo na Zlataru kod Konjica i treće u Odžacima (Bjelimići). Dreković je odlučio da operacijom Jesen komanduje sa IKM-a u Blagaju, koji je bio smješten u zgradi Pošte.
U naređenju o “regulisanju ponašanja u borbi” general Dreković podsjeća na odredbe Ženevske konvencije i naglašava: “Zabranjujem masakr nad zarobljenim neprijateljskim vojnicima i civilnim stanovništvom, pljačku i paljenje imovine.”
Ovim dokumentom Dreković je naredio: “Sa ubacivanjem jedinica u neprijateljsku pozadinu otpočeti na dan D u 20.00 sati, a napad otpočeti na dan D + 2 u 06.00 sati.” Dan D je bio 9, a D plus 2 je 11. novembra.
Ubijeđen u uspjeh Operacije, on je naredio komandantima da u toku borbi spriječe “nastanak euforičnog stanja zbog postignutih uspjeha, koje za posljedicu ima smanjenu opreznost”, te tražio da zabrane borcima “samoinicijativno čišćenje terena, kako bi se gubici poslije uspješnih aktivnih borbenih dejstava smanjili.”
Bilo je to zaista humano naređenje. Međutim, ono akterima operacije Jesen na glavnom pravcu napada u Podveležju nije bilo ni od kakve koristi. Tada im je jedino moglo koristiti naređenje koga nije bilo – kako da se, desetkovani, a mnogi i ranjeni, izvuku iz okruženja. U Komandi 4. Korpusa, punoj oficira koji su se nadmetali u maštovitosti kako da obezbijede IKM-ove i komandanta Korpusa, niko se nije sjetio takvog naređenja, iako su u pitanju bile sudbine 990 hercegovačkih boraca koje su planirali ubaciti iza neprijateljskih linija. A sjetili su se i potkovica kako bi zaštitili konje da u podveleškom kamenjaru ne oštete kopita.
Artiljerci 4. Korpusa, pod komandom Nedima Hode, uspjeli su 9. novembra da kroz demilitarizovanu zonu prevezu i čuvenu haubicu 132 mm, koju su borci od milja zvali Sultan. Sultan je kraj Mostara prošvercovan u kamionu za humanitarnu pomoć.
Dreković je naredio da borci u operaciji Jesen nose bijele trake. Kasnije ćemo vidjeti da je to bila pogrešna odluka. U svim školama u Mostaru obustavljena je nastava. Nekoliko Mostaraca je imalo mobitele i oduzeti su im, radi bezbjednosti. Ipak, u zoni odgovornosti 4. Korpusa gotovo svi su znali za operaciju.
S obzirom na to da je u operaciji Jesen trebalo u neprijateljsku pozadinu ubaciti gotovohiljadu vojnika, Komanda 4. Korpusa je odlučila da polovinu boraca uputi u Podveležje 9. 11., odnosno dva dana prije otpočinjanja ofanzive, a drugu polovinu naredne noći. Prema toj naredbi, u noći 9. 11. u neprijateljsku pozadinu svoje grupe ubacuju 42. brdska brigada, dio jedinice SOPN, 41. motorizovana slavna brigada sa vodom iz 43. brdske brigade i 49. istočno-hercegovačka brigada sa četom Samostalnog bataljona Prozor. Naredne noći ulaze 4. muslimanska lahka brigada, četa 44. brdske brigade, odred policije Bosna 4 i preostali dio SOPN-a.
Vođe grupa koje su ubacivane u dubinu dobile su šifrarnike i nove motorole čija je čujnost bila i do 20 kilometara. Ali, svima je naređeno da ugase motorole i ne javljaju se do pred sam početak borbenih dejstava 11.11. u 6 sati ujutro. To “vrijeme obavezne tišine” u neprijateljskoj pozadini do početka borbi naređeno je iz dva razloga: da se ne troše baterije i da neprijatelj u eteru ne uhvati njihovu komunikaciju i ne dokuči o čemu se radi.
Komandant 42. Brdske brigade Esad Šejtanić izdao je 8.11. naređenje svojim jedinicama, kao i jedinicama koje su mu bile potčinjene, za izvršenje njihovih zadataka u Jeseni. Manevarski bataljon 42. brigade, pod komandom Dine Rahića, dobio je zadatak da napada na pravcu Kukričina gomila-Gnjilo brdo-Ljupčina.Drugi bataljon, pod komandom Mehe Ljeve, zajedno sa IDV-om 45. brdske brigade, dobio je pravac napada Kobiljača-Gumanci-Gornja Rabina-Fatnjača. Prvom bataljonu, pod komandom Zije Božića, naređeno je da napada na pravcu Kamena-Žuberin-Klepetuša. Zajedno s njim napadala je i jedna jedinica SOPN-a.Treći bataljon, kojim je komandovao Emin Šuta, dijelom snaga napadao je na pravcu Čomori-Donje brdo-Brštanik, a dio snaga je držao u rezervi. Šutin zamjenik Miralem Boškailo je dobio zadatak da komanduje rezervnim snagama 42. brigade, te dijelom SOPN-a i 45. brigade.
Komandant Prvog bataljona 42. brigade Zijad Zijo Božić je svojim borbenim grupama 9. novembra 1994. naredio: “Sa zarobljenim vojnicima postupati u duhu Ženevske konvencije. U slučaju nailaska na porodice agresorskih vojnika, a posebno sa ženama, djecom i starima, postupati humano. Odlaskom jedinica u dubinu, zabranjujem paljenje i rušenje vjerskih objekata.” Bilo je to posljednje naređenje koje je potpisao ovaj hrabri hercegovački ratnik.
Oko 19 sati 9. novembra u Vranjevićima su se postrojile borbene grupe 42. brdske brigade i SOPN-a koje su dobile zadatak da se te noći ubacuju u neprijateljsku pozadinu. Obratili su im se komandanti Esad Šejtanić i Nihad Bojadžić. Šejtanić je svojim borcima kazao ovo: “Dok puca, svako ti je neprijatelj. Kad prestane, ni slučajno ubijati i maltretirati zarobljene vojnike, ni slučajno ubijati ili maltretirati civile, ni slučajno silovati, ni slučajno paliti kuće ili crkve.” U tom smislu je govorio i Nihad Bojadžić.
Zbog uvjerenja u siguran uspjeh Operacije, svim jedinicama, pa i 42. brdskoj, naređeno je da u dubini neprijateljske teritorije ne uništavaju tenkove, prage, haubice i sve ostalo naoružanje, nego da ih zaplijene i zaštite. Također su se u svim borbenim grupama nalazili stručnjaci za razne vrste oruđa, pa je tako u grupi koja je napadala prage bio borac koji je znao voziti pragu, u grupi za tenkove – tenkista, i slično.
(nastavit će se)
stolac.ba
Facebook Comments
1Shares

O nama Redakcija